Mojim prijateljima matematičarima

Pojavi mi se nježna, zamišljena, snena,...

pa ja sanjam s njom.

Pazim da je moj dah ne bi otpuhao

i čuvam je jer je krhka

ali kad to primijeti stane pred mene

kao planina snažna ponosno i prkosno baci mi u lice beskrajne istine...

Kako je prelijepa!

U svojoj dubini zavodljiva i zanosna...

Moraš joj se diviti!

 

Nekad je tako tvrdoglava

ne dopušta mi da je potpuno shvatim.

Ali ako vidi da zbog toga patim

kao malo dijete vuče me za ruku

i jednostavno lako

odvuče me u igru

jer sama ona je igra i život je igra.

Moraš joj vjerovati!

 

I u svoj čistoći kojom mi se daje

iako je kao otok poslije kiše bista i jasna

ostaje tajanstvena

i uvijek ima još nešto što mi nije otkrila

jer ona je sve i ina je svuda ...

Moraš je voljeti!

 

Ivana Nižetić, studentica PMF-a Zagreb