Kako ste se odlučili uključiti u KA1 projekt? Koji je bio vaš glavni motiv?

U KA1 projekt sam se odlučila uključiti jer sam željela promjenu i izazov. Zahvaljujući kolegici Danici Bavčević, koja je ideju o projektu iznijela na Nastavničkom vijeću, nekolicini nas se želja i ispunila. Djeluje gotovo nevjerojatno da netko sufinancira projekte zahvaljujući kojima putuješ, učiš, upoznaješ inspirativne ljude i stječeš brojna iskustva, ali to je zaista tako.

 

Kako ste izabrali upravo taj seminar? Zašto baš taj?

Nije bilo teško odabrati seminar. Bilo je teže pronaći ono nešto pravo i odvažiti se. Ja sam za put na Island bila jedina prijavljena iz ovog dijela Europe i nisam imala iskustvo s ovim tipom projekata. Mnogo je pitanja i nepoznanica, ali spoju kazališta, književnosti i tradicije ponuđene u paketu s nevjerojatnom prirodnim fenomenima, teško je odoljeti. Brojnih prepreka je bilo, ali, gdje ima volje, ima i načina. Ispostavilo se da se trud isplatio.  

Što vam se najviše svidjelo na seminaru/putovanju?

Najviše mi se svidjela činjenica što sam uvidjela kako su predrasude i stereotipi samo konstrukti vlastitog uma i naučenog straha. Na seminarima upoznaš ljude koji putuju u invalidskim kolicima i s malim bebama, ne vladaju besprijekorno engleskim jezikom, nisu pripremljeni bolje od tebe i ne vjeruju kad im kažeš da se u tvojoj zemlji ljudi boje propuha.  Ja sam se na Islandu kupala u, za Split, nemogućim uvjetima i nije mi se ništa dogodilo. Jakom vjetru i niskim temperaturama unatoč. Ovo je samo slikoviti primjer toga kako ti putovanje može otvoriti oči.

Što ste tamo naučili?

Odakle početi? Budući da se seminar temeljio na dramskoj pedagogiji i islandskim sagama, naučila sam puno toga o književnosti, legendama, povijesti, prirodi i kulturi općenito. Svakodnevni posjeti muzejima, individualne i grupne radionice te uprizorenja zadanih scena iz saga na originalnim lokalitetima omogućili su nam bolje razumijevanje i upoznavanje života na Islandu općenito. Naime, islandske sage opisuju život i pustolovine nordijskih doseljenika u 10. i 11. st. One su književni fenomen13.i14. stoljeća i usmjerene su na povijest, pogotovo narodoslovljei obiteljsku povijest. Odražavaju sukob koji je nastao u društvu između druge i treće generacije islandskih doseljenika. Autori ovih saga su nepoznati.

Sudionici seminara došli su iz različitih zemalja Europe i zahvaljujući tome mogli smo čuti i naučiti koješta o kulturi i životu i u njihovim zemljama i sve to iz njihove perspektive. Imali smo priliku čitati prijevode islandskih pjesama i na našem jeziku. Sve je to dokumentirano, snimljen je i kratki film.

Općenito je Island je zemlja jako zanimljiva zbog koječega. Mogla bih pričati satima. Demokracija, odnos prema pojmu slobode i građanskim pravima i obvezama… U svakom slučaju, sada malo više shvaćam Bjork, knjige i filmove na temu života na sjeveru. Upoznati ocean i gledati kitove,… Nezaboravno iskustvo.

 

Što mislite koliku korist imaju takvi seminari? Tko će imati koristi od toga? Na koji način?

Seminari, i cjeloživotno obrazovanje općenito, otvaraju brojne mogućnosti. Korist će imati svi. Voljela bih da što više djelatnika škole to iskusi. Sudionici su naučili i upoznali pregršt novih stvari, razmijenjena su brojna iskustva i uspostavljeni su novi kontakti. Znanje sigurno neće ostati neiskorišteno. Cilj i jest širiti i dijeliti spoznaje. Uostalom, organizacija koja je vodila moj tečaj nosi naziv Chain što u prijevodu znači lanac. Karike se spajaju i šire, a krugovi tvore neprekinuti niz – lanac. Naučeno se može implementirati u bilo koji oblik rada i komunikacije.

 

Kako ćete primijeniti to znanje u školi?

Ja ću, konkretno, sprovesti i proširiti ideje u sklopu radionica na unaprijed dogovorenim satovima razredne zajednice. Ideja je da kroz praktično iskustvo, fizički pristup, komunikaciju i igru, učenicima približim neke od segmenata dramske pedagogije  zahvaljujući tekstovima koje se temelje na sagama.

 

Koliko je putovanje trajalo?

Sam seminar je trajao šest dana, ali zbog rasporeda letova, na putu sam bila nešto duže. Dovoljno vremena za sve, ako se čovjek dobro organizira. A seminar je zaista bio odlično promišljen.

 

Imate li kakvu angedotu s putovanja koju biste željeli podijeliti s nama?

Doživljaja i događaja na putu nije nedostajalo. Anegdota imam i previše. Kad pomisliš da u ovom dijelu Islanda zasigurno nema nikoga tko razumije tvoj jezik, doslovno ti se za pet minuta obrati osoba koja započne svoju priču s: „Dobar dan!“ Bila sam uvjerena da ću jako teško moći prepričati dragim ljudima koje su boje gejziri i je li trava zaista tako intenzivno zelena, a voda praktički svugdje pitka, ali Island je toliko dobro prekriven wi-fijom da sam im bez problema slala fotografije i pisala o svemu. Island je otok vatre i leda, tako da smo doživjeli koješta na crnim poljima lave. Mislila sam da neću nikada vidjeti Island, a uspjela sam s derezama i cepinima osvojiti glečer i dočekati svoj rođendan, a potom zaspati mada sam doputovala u periodu kada na Islandu nema noći. Standard je vrlo visok, ali htjela sam probati jednom kita, salo morskog pasa, najbolji sladoled,…

Ma htjela sam puno toga, jer su me i Reykjavik i Island oduševili prvenstveno svojom jednostavnošću, odnosom prema prirodi i životu te smislom za umjetnost.

 

Planirate li kakav novi seminar uskoro?

 

Nikad ne reci nikad! Još puno toga trebam otkriti i naučiti. Inače nema smisla.

Najdraža fotografija? Imam ih na stotine. Teško je izdvojiti onu jednu najdražu kada svo vrijeme osjećaš da hodaš u cipelama nekog cool režisera koji je svojedobno bio reporter National Geographica.

BLOG COMMENTS POWERED BY DISQUS